Požeški „šarotisak, brzotisak“ i zagonetni Ruppert

TISKARSTVO JE SNAŽNO UTKANO U TRADICIJU GRADA I ZASLUŽNO JE ZA DOKUMENTIRANJE VREMENA U KOME JE DJELOVALO, A OBILUJE NEOBIČNIM ZANIMLJIVOSTIMA

Kada je Miroslav Kraljević osnovao prvu požešku tiskaru 1862. ona je bila jedina u gradu preko 40 godina, iako je promijenila vlasnika 1885. („Lavoslav Klein i nasljednici“). Premda se Kraljevića obično povezuje s njegovim „Slavoncem“, u njegovoj „tiskarni“ tiskalo se i prodavalo još mnogo toga. Evo samo jednog dijela originalne ponude tiskarske robe koju je mogla raditi njegova tiskara: „..tiskanje dielah u svih jezicih i svih mogućih oblikah, svih vrsti trgovačkih i obrtničkih obrazacah, okružnicah, računah, voznih listovah, prilijepnicah svake veličine i boje, cjenikah, mjenicah….knjižicah i časpisah u svakom mogućem obliku, pozivah… plesanicah, proglasah, doglasah, ovitakah svake vrsti u najsjajnijem nakitu, svakovrsnih skrižaljkah za kućevlasnike i gospodarstvenike, tiskovne naručbe šarotiskom, zlatotiskom i srebrotiskom..“. (Objavljeno u 1. broju njegova „Slavonca“).Impresivno, zar ne ? Očito kapaciteti Kraljevićeve (Kleinove) tiskare nisu bili dovoljni za sve potrebe, pa je u srpnju 1904. grupa Požežana osnovala „Hrvatsku tiskaru i knjižaru“ kao dioničko društvo. Tu je uz ostalo 1910. tiskano monumentalno djelo Julija Kempfa „Požega – zemljopisne bilješke iz okoline i prilozi za povijest slobodnog i kraljevskog grada Požege i požeške županije.“ Za ono vrijeme otisak sloga i fotografija ovog djela bio je vrlo kvalitetan. Iste godine, 1910., ova tiskara je izgorjela. Otkupljuje ju 1912. i pokušava ju obnoviti neki Slovenac, no firma mu propada, a dio tiskarskog inventara kupuju Kleinovi nasljednici. Zanimljivo je da su Lavoslav Klein i njegovi nasljednici običavali stavljati na svoju tiskanu robu oznaku „Brzotiskom L.K.“ Koja je to bila brzina može se samo pretpostaviti. Godine 1914. novu tiskaru s knjižarom i papirnicom u Požegi otvara revolucionar Aleksandar Tajkov i ona radi do 1924. kada je Tajkov prognan iz grada. Od tiskare „Lavoslav Klein i nasljednici“ (koja je to bila kasnije samo nazivom, jer je vlasnik bio drugi) 1919. g. postaje „Tiskara Narodne prosvjete“ koja je 1923. preseljena u Zagreb. Uz ovu počinje raditi 1919. još jedna „Tiskara i knjigovežnica Rališ i Barišić“, u kojoj Dragutin Rališ 1921. gubi ortaka i ostaje sam kao vlasnik. Konkurencija se pojavila 1931. kao tiskara „Grafika“ vlasnika Antuna Kurtnakera. I Rališ i Kurtnaker su ostali bez svojih tiskara 1945. , a od Rališeve se stvara društveno poduzeće koje od 1963. nosi naziv Štamparsko poduzeće „Aleksandar Tajkov“ koje je do sredine 80-tih godina prošlog stoljeća radilo na glavnom Trgu s primitivnom tehnikom. Sva ta zaostala tehnika (ručno slaganje i lijevanje redaka u olovu) nije se mijenjala , nego je uz teške muke (rušenje fasade radi iznošenja strojeva) preseljena u novu zgradu kraj Vodovoda. Požežani su duhovito komentirali ovu poslovnu komediju: „ Kao da staru babu tjeraš da rađa u novoj bolnici“. To je vjerojatno bila zadnja tiskara s olovnim slogom u Hrvatskoj, dok nije privatiziran prostor, a nova tiskara s novim nazivom donekle modernizirana, pri čemu prvi put se počelo koristiti i računalo. Tiskarska tehnika je do danas otišla daleko naprijed, pa na području Požeške kotline ima više grafičkih tvrtki, no ni jedna samostalno ne može pružiti vrhunske tiskarske usluge ni formatom ni kvalitetom tiskovine (niti je to isplativo, niti neophodno). Stare požeške tiskare zaslužne su za golemi broj novina, časopisa, knjiga, slika, razglednica… kojima su vlasnici tiskare često bili autori, fotografi, nakladnici ili urednici, a koje živo svjedoče o vremenu u kome su nastale. Bilo bi nepravedno ne spomenuti knjižare i papirnice, često vezane uz tiskare koje nose ne malu zaslugu za distribuciju tiskovina. Tako je npr. Kraljevićev tiskar Josip Senečić već 1863. s dopuštenjem Kraljevskog namjesničkog vijeća otvorio u Požegi prvu knjižaru u kojoj su se knjige mogle kupiti, ali i posuditi. Dakle, knjižara i knjižnica ! Tada su u Hrvatskoj knjižaru imali samo Zagreb, Varaždin, Karlovac, Osijek i Zemun. Za kraj jedna neriješena zagonetka iz tiskarske prošlosti grada. Naime, zabilježeno je da se u Historijskom (povijesnom) arhivu Požege nalazi se (ili se nalazila) brošura maloga formata na 8 stranica čiji naslov glasi: „Bratovština sv. Škapulara. Bratovština Majke Božje Karmelitske. Njezin postanak, milosti ili blagodati i dužnosti u kratko sabrane po knjigi odobrenoj u Rimu god. 1857. Požega, 1882. Tisak E. Rupperta u Požegi.“ Tko je ili što je E. Ruppert ? Je li riječ o priručnoj franjevačkoj tiskari, ili je to bio putujući tiskar, ili je čak brošura tiskana negdje drugdje, a Požega samo označena kao mjesto ? (Ž.L.) (Na slici: ovako izgleda izvorna Kempfova monografija iz 1910.) .