Cesta koja nema mjesta

Mnogim gradovima glavna ulica je zagušena prometom, tako da se stalno traže rješenja. U Požegi se, naprotiv...

...prometni problemi i dalje gomilaju potezima gradske vlasti koji su – najblaže rečeno – neprikladni. Postoje dvije osnovne poteškoće s kojima se nijedna dosadašnja vlast nije htjela uhvatiti u koštac: prvi je taj što grad nema zaobilaznicu za teretna vozila, a druga prometna rak- rana je željeznica u dijelu od kolodvora prema Velikoj. Oba ova zla susreću se u glavnoj ulici gdje ju siječe pruga s rampom. Pravac iz Cirakijeve ulice na Radićevu (kojim vozi svaki šleper i kamion što prolazi Požegom) ima prednost prolaska nad pravcem glavne ulice, ali samo dok željezničari ne spuste rampu. Tada nastaje zagušenje u prometnim špicama: vozači koji skreću iz Cirakijeve ili prema njoj čekaju da prođe vlak, a onda sva vozila koja produžuju glavnom ulicom čekaju njih. Dodatak kaosu dolazak i odlazak autobusa s kolodvora. Stranci koji se u Požegi zgražaju nad ovim, imat će još više razloga da se hvataju za glavu: dolazi dodatna muka – cesta koja treba spojiti Radićevu i Primorsku u pravcu istok – zapad. Samo diletanti misle da će ova cesta rasteretiti promet. Naprotiv. Ne treba biti prorok da se unaprijed vidi jezivi prometni kaos koji će uslijediti i koga nikakva semaforizacija ne može olakšati. Kad se sjate vlakovi, autobusi, teretnjaci, pa onda sva vozila iz 4 pravca plus pješaci na površini od stotinjak kvadratnih metara…Ah, da.. u blizini je i nekakav cirkus zvani biciklistička staza kojemu tu nikako nije mjesto. Ali sve ima svoj razlog !!! Ova hrpica skela služi samo kao maska da se ne bi postavilo razumno pitanje: zašto se Industrijska ulica ne produži do Primorske? Nerazuman odgovor: zato što smeta pruga, a i tu je biciklistička staza. Razumno pitanje: zašto je slijepa pruga uopće tu kad nije na drugom kraju spojena u željezničku mrežu? Razuman odgovor bi trebao glasiti: interes je to krupnog kapitala koji devastira okoliš i upropaštava turizam u Velikoj do iznemoglosti. Razumnih pitanja više nema. No, vratimo se blesavo krivudavoj cesti u izgradnji koja se poput noge u preusku čizmu pokušava ugurati između pruge i slastičarnice „Aroma“. Ne ulazeći u imovinsko pravne zavrzlame oko katastarskih čestica jasno je da građevinski strojevi zasad samo ometaju poslovanje slastičarnice koju netko očito namjerava likvidirati. Jesu li inspekcije provjerile da gradnja ceste ima sve valjane dozvole ? Smrdi tu nešto, a ponajviše nužnost odmaka od tračnica za sve druge objekte, Zašto i čemu sve to skupa ? Odgovor je jednostavan za one koji poznaju požeške prilike: valja osigurati pristup nekome tko će na ovoj atraktivnoj lokaciji između Cvjetne i Radićeve ulice nešto graditi. Tržnica ? Hahaha, pa treba li ovom guravom gradu tržnica kraj tolikih trgovačkih lanaca, a usput rečeno, to je već jednom propalo kao projekt na istoj lokaciji. Druge su, dragi građani, krupnije igre posrijedi. Debela lova je u pitanju, pa što tu onda ima smetati nekakva slastičarna ! Miču se olako po nalogu gradske vlasti sirotinjski pokretni kiosci, pa će jednom tako biti i s nepokretnim objektima. Požeška vlast je, osim na urbanističke, već poslovično imuna i na probleme razvoja gospodarstva, osim kad prodaje gradsku imovinu i pogoduje krupnijim ribama. Postoji i niz trapavih rješenja koji ne koriste baš nikome, a nastalih u glavama „sveznajućih“ lokalnih političara. Odavno devastiraju brežuljci na južnoj strani grada i tamo prave „ulice“, sada se uništava pomalo brdo Stari grad, ruši se drveće da bi se na isto mjesto sadilo novo itd. Struka ima naziv za to: projektiranje štapom u pijesku. Danas „Aroma“, a sutra tko zna kakva nova – koma !! Fotografije prikazuju radove na novoj cesti i članove obitelji Aliti, vlasnike slastičarnice „Aroma“ koji sa strepnjom gledaju hoće li golema ruka rovokopača zahvatiti „slučajno“ njihovu imovinu. Nova cesta prikazana je žutim točkama, a pravac od Industrijske zelenim Zeljko.Lukic@po.htnet.hr .