Požega u prošlosti...

DOGODILO SE U VELJAČI...

1. VELJAČE

1911. - u Hrvatsku čitaonicu u Požegi učlanio se slikar Miroslav Kraljević nakon završene akademije likovnih umjetnosti u Parizu.
1925. - rodio se u Požegi Ignac Stipanić, specijalist opće kirurgije i urologije. U Općoj bolnici u Osijeku osnovao je urološki odjel, a bio je i predsjednik Urološke sekcije Zbora liječnika Hrvatske. Objavio je više stručnih radova iz ove grane medicine.
1979. - proradio prvi kompjuter i to u Prehrambenoj industriji “Zvečevo”. Nosio je naziv “Mikos” i bio je u to vrijeme čudo za domaću javnost.

2. VELJAČE
1862. - Stenjevcu kod Zagreba rodio se Julije Junković, jedan od značajnijih požeških župana. U 1908. godini, kada je postavljen na ovu dužnost, počela je jedna od najvećih investicija u županiji - isušivanje vodnog sliva Jelas-polje u posavskom području. U to vrijeme požeška županija obuhvaćala je, osim Požege, još i Brod, Novu Gradišku, Pakrac, Daruvar i Novsku.
1910. – u Bučju kraj Pletenice rođen Leon Geršković, pravnik i sveučilišni profesor. Do 1941. radio je kao advokat, aktivni je sudionik Narodno-oslobodilačkog pokreta, a od 1943. godine prvi je urednik novina «Slobodna Dalmacija». Važan je njegov rad na izradi odluka 2. zasjedanja ZAVNOH-a, a poslije 2. svj. sudjeluje u izradi Ustava FNRJ u nekoliko navrata. Bio je profesor na Pravnom fakultetu u Beogradu i profesor i dekan na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu. Objavio je niz znanstvenih radova u oblasti povijesti i prava, ponajviše ustavnog prava.



3. VELJAČE
1848. - održana izvanredna skupština Požeške županije na kojoj je prihvaćena je predstavka kralju kojom se traži da ne potvrdi zakon o uvođenju mađarskog jezika kao službenog u Hrvatskoj, nego da to bude hrvatski, koga su tada zvali “narodnim jezikom”. Osim za jezik, članovi skupštine su se zauzeli i za cjelokupnost hrvatskih zemalja, pa je naređeno zastupnicima u Saboru da “imenu Slavonije zauvijek pripoje i ime Hrvatske”. Župan Miroslav Kraljević upozorio je na nastojanje Ugarske da “...nas pretvore u tuđince u vlastitoj domovini”.
1923. – Stjepan Radić i Aleksandar Tajkov boravili u Pleternici.



4. VELJAČE
1857. – u Karlovcu rođen Milan Turković, privrednik i voćarski stručnjak. Već u mladosti putuje po Europi i Americi i stiče uvid u svjetska privredna kretanja. U ime kompanije «Türk» Turković godine 1882. preuzima poljoprivredno dobro u Kutjevu od Naukovne zaklade zemaljske vlade za 1,350 milijuna forinti. Nakon postupnog oslobađanja iz kompanije, obitelj Turković postaje samostalni vlasnik kutjevačkog gospodarstva. Od 1896. do 1906. podigao je Milan suvremeno voćarsko gospodarstvo na 745 hektara. Voćna plantaža Draganlug bila je tada jedna od najvećih i najmodernijih u Europi. Usporedo s tim objavio je 34 stručna rada, čime je dao velik poticaj razvoju voćarstva u Požeškoj kotlini primjerom u neposrednoj praksi. M. Turković je umro u Sušaku 1947. godine.


1895. - grad Požega darovao je pučkoj prosvjeti veliku školsku zgradu i toga dana održana je prigodna svečanost. Gradski vijećnik Adolf Šibel, umjesto bolesnog gradonačelnika Franje Cirakija, predao je na simboličan način na upravljanje zgradu ravnatelju Ferdi Poljaku. Time je konačno riješen problem obrazovanja muškaraca, jer dotadašnja pučka dječačka škola nije imala stalno mjesto za odvijanje nastave. Od pučke dječačke škole do danas ova zgrada je služila obrazovanju pod raznim nazivima, a danas je to Osnovna škola Julija Kempfa.

5. VELJAČE
1886. - objavljen je zakon kojom su tadašnja Hrvatska i Slavonija podijeljene u osam županija. Požeška županija po novoj podjeli imala je površinu od 4.930 četvornih kilometara s nešto više od 229 tisuća stanovnika. Bila je podijeljena na šest kotara: Požeški, Brodski, Novogradiški, Pakrački, Daruvarski i Novski, a status grada imala je Požega i Brod na Savi, odnosno današnji Slavonski Brod. Požeški kotar bio je najveći i imao je 11 upravnih općina. Evo još nekih brojki o tadašnjoj Požeškoj županiji: imala je 2 grada, 8 trgovišta, 480 sela, 44 zaselka, 19 naseobina, 30 pustara, 4 pojedine kuće, 2 majura i dva salaša. U službenim spisima koristio se naziv:”Kraljevska županijska oblast”, a županu je pripala titula: “veliki župan Županije požeške, te gradova Požege i Broda”. Prvi je po novome zakonu tu titulu nosio Dragutin Gvozdanović - Grabarski.
1958. – u Požegi osnovana Ugostiteljska komora, prvo poslijeratno udruženje ugostitelja.
1960. – naselje Kaptol dobilo električnu struju.

6. VELJAČE
1789. – Mala skupština Požeške županije zatražila (i kasnije dobila) pomoć od Namjesničkog vijeća u Budimu za uređenje županijske vijećnice.
1912. – u mađarskom gradu Paradicsonu rođen vinogradar i voćar Stjepan Koydl – Pišta..Njegovi roditelji doseljavaju u Požegu gdje završava nižu gimnaziju i radi kao vježbenik u vlastelinstvu u Kutjevu, te u Božjakovini. Školuje se za voćara i vinogradara u Njemačkoj i postaje nastavnik i profesor u Križevcima, te u požeškoj Ratarnici od 1907. godine. Značajan je njegov doprinos unapređenju voćarstva i vinogradarstva na požeškom području kroz praktična predavanja, te niz stručnih članaka i knjiga. Stjepan Koydl je umro u Požegi 1960. godine, a njemu u čast požeška udruga voćara i vinogradara nosi njegovo ime.

7. VELJAČE
1700. – kralj Leopold odobrio da poslije smrti opada Ivana Babića kutjevačka gospoštija pripadne isusovcima.

1876. - izabire Požeško poglavarstvo Varoslava Bunjika, dr Ognjena Thallera i Špiru Kuševića da sa stručnjacima Vlade dogovore o osnivanju poljoprivredne škole u Požegi. U tu akciju uključuje se i Požeška županija. Pregovori su trajali dugo, pa je Kraljevska zemaljska vlada tek 1884. donije rješenje kojim se prihvaća osnivanje Ratarnice u Požegi i zatražila da se unajme prostorije u kojima će se održavati nastava. Nastava je počela u travnju 1885. godine u zgradi “Kamenita vrata”, a odmah su počele pripreme za gradnju nove zgrade koja je dovršena 1886. godine.
1963. - predstavljen je u Požegi prvi broj stručnog časopisa „Vjesnik Muzeja Požeške kotline I Historijskog arhiva u Požegi”. Ovaj časopis je izlazio više godina, najčešće kao dvomjesečnik.

8. VELJAČE
1961. - prestaje s radom Zadružni voćarsko vinogradarsko stočarski poslovni savez u Slav, Požegi, osnovan krajem 1958. godine, a na njegovim osnovama formira se poduzeće “Poljopromet”. Zadružna štedionica, koja je bila osnovana 1956. kao prateća financijska institucija zadružnih saveza još prije njihovog ujedinjenja, prelazi također 1961. u Zadružnu banku koja je kasnije prerasla u Komercijalnu banku.


9. VELJAČE
1872. – Mladež Nadbiskupskog orfanotrofija (sirotišta) u Požegi izvela kazališnu predstavu pod nazivom «Graničar».
1873. – u Požegi je rođen književnik Srđan Tucić. Gimnazijju završava u rodnom gradu, a u Zagrebu I Osijeku radi u kazalištu Pred 1. svj. rat odlazi u Pariz, zatim u London, te napokon u New York u SAD gdje ostaje do smrti 1940. godine. Pisao je pjesme I druge književne oblike, no izraziti je dramski pisac hrvatske moderne koji u našu književnost unosi novitete europske književnosti. Napisao je drame: “Povaratak” (1898.), Truli dom (1898.), Bura (1901.), Kroz život (1912.), “Oslobođenje” (1913.) I druge. Lirsku dramu “Golgota” zbog antiklerikalne tendencije nije prihvatila tadašnja publika, pa je pisac razočaran otišao u SAD unato apelu A.G. Matoša da se vrati u domovinu.
1934. – Ravnateljstvo Gimnazije u Požegi odobrilo pravila Literarno zabavnog društva «Strossmayer».

10. VELJAČE
1923.- rođen je u Požegi akademik Matko Peić u Kanižlićevoj ulici kraj Grabrika. Akademiju likovnih umjetnosti i Filozofski fakultet - povijest umjetnosti završava u Zagrebu, a usavršava se u Parizu i Londonu. S područja likovne umjetnosti i književnosti objavio je velik broj eseja, feljtona, studija i kritika. Elokvenciju pisca i oko slikara prenio je u svoje stručne radove i umjetničku prozu. Vrstan je stilist, lirski putopisac, portretist ljudi, opažač stvari i pejsaža. Za njega je kritičar Ivo Frangeš napisao: “Matko Peić je Slavonac duhom, kistom, perom, zanimanjem, svjetonazorom, uopće izrazom”. Ovaj znameniti Požežanin umro je u listopadu 1999. godine, a rodni grad mu se odužuje predstavljanjem njegovih knjiga i slika, te djelima o njemu. Njegovo ime danas nosi i jedan manji trg u gradu.

11. VELJAČE
1886.- u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu izvedena vesela igra u četiri čina požeškog književnika Janka Jurkovića.
1914. -umro je Armin Pavić, sveučilišni profesor i književni historičar rođen u Požegi 1844. godine. Bio je profesor gimnazije u Osijeku, Rijeci, Varaždinu, Požegi i Zagrebu, te dekan Filozofskog fakulteta i rektor zagrebačkog Sveučilišta. Piše pjesme, pripovijetke i prijevode, no poznatiji je kao znanstvenik u oblasti književne kritike i literarne povijesti, čime zaslužuje titulu akademika. Najpoznatije mu je djelo o dubrovačkoj književnosti objavljeno 1871. Zanimljivo je da je jedno vrijeme bio i narodni zastupnik u Hrvatskom saboru za tadašnji kotar sa sjedištem u Vilić Selu.

12. VELJAČE
1800.- održana sjednica Male skupštine Požeške županije na kojoj je pročitan izvještaj o tamanjenju ptica štetočina, a između ostalog pedantno je navedeno da je ubijeno 213.540 «vrebaca» koji su u to doba smatrani štetnim pticama.
1946. - osnovan je u Požegi Kotarski savez poljoprivrednih zadruga koji je mijenjao nazive. U njegov djelokrug rada ušla je kasnije i likvidacija i reorganizacija seljačkih radnih zadruga, revizija, školovanje mladih, investicije i drugo.Iz organizacija u okviru Saveza iznjedrila su se neka požeška poduzeća: “Trgo-zadrugar” iz koga nastaju pilana “Lipa”, “Požeška dolina”, “Požežanka” i druga.
1950. – Planinarsko društvo «Sokolovac» u Požegi nakon desetogodišnje stanke obnovilo rad i pokrenulo inicijativu za izgradnju planinarskog doma u Velikoj (danas «Lapjak»).

13. VELJAČE
1888. – članovi Hrvatskog pjevačkog društva «Vijenac» u Požegi izveli operetu u četiri glasa «Kobni sud», autora Wunscha.
1912. - umire u jedan od najzaslužnijih Požežana - Franjo Ciraki (rođen 1847) književnik, društveni pregalaca i zaljubljenik u rodnu Požegu u kojoj je bio na dužnosti gradonačelnika pune 23 godine ! Opjevao je Požegu i njenu okolicu u idiličnom epu:”Jankovo ljetovanje” gdje u šest pjevanja oslikava običaje i život Požežana, idiličnost kupališta Velike i ljepote Jankovca. Surađuje u Šenoinom “Vijencu” u kome objavljuje novele. Trajno mjesto u hrvatskoj književnosti zauzeo je Ciraki antologijskim “Florentinskim elegijama” gdje daje svoj doživljaj Firence, grada umjetnosti. Uz to je prevodio s engleskog, francuskog i njemačkog jeziaka, a poznata je njegova antologija citata hrvatskih, njemačkih, latinskih, francuskih i engleskih pisaca pod nazivom “Rečenice”, tiskana u Požegi 1899. Rodni grad podigao je Cirakiju 1926. na obiteljskoj kući u Kanižlićevoj ulici spomen-ploču.

1933. – u Pleternici rođen Željko Pauše, matematičar i sveučilišni profesor. Nakon završene gimnazije u Požegi i Prirodoslovno matematičkog fakulteta u Zagrebu, radi kao nastavnik u osnovnim i srednjim školama, a zatim kao profesor matematike na Tehničkoj vojnoj akademiji u Zagrebu. Doktorirao je 1971. godine disertacijom «Matematička teorija komuniciranja pomoću šifre» na Prirodoslovnom matematičkom fakultetu u Zagrebu. Pauše je sada profesor Građevinskog fakulteta u Osijeku. Objavio je velik broj znanstvenih radova i udžbenika za srednje škole i studente u oblasti matematičke teorije i informatike.

14. VELJAČE
1844. – na samo Valentinovo Požega je doživjela veliku poplavu. izlile nabujale Orljava, Veličanka i Vučjak. Redovito bi u proljeće i jesen nabujala Orljava, a rjeđe bi se izlivao njen južni pritok, potok Vučjak. Najveću katastrofu izazvala je poplava (ili “povodanj”, kako su je nekada zvali) u listopadu1847. godine, a slična se dogodila 1868. godine.


15. VELJAČE
1881. - oženio je u Beču nadvojvoda i prijestolonasljednik Rudolf nadvojvotkinju Stefaniju, a to je u Požegi proslavljeno na prigodan način. Uoči vjenčanja priređena je bakljada uz glazbu. Na sam dan vjenčanja održana je služba Božja u Župnoj crkvi Sv. Terezije, a uvečer koncert u korist siromašne mladeži pučkih škola, te zasađene lipe kraj kapelice Sv. Ivana. Gradsko poglavarstvo odaslalo je mladencima i lijepu spomenicu ukrašenu crtežima.
1924. – stigla je u Požegu brzojavna obavijest da grad Požega pripada pod nadležnost Osječke oblasti. Vidovdanskim ustavom 1921., a na temelju Zakona o oblasnoj i sreskoj samoupravi (1922) Kraljevina SHS podijeljena je na 33 oblasti, a Hrvatska na Primorsko-krajišku, Osječku, Srijemsku i Zagrebačku oblast. Oblasti su bile (1924-1929) najviši upravni organi poslije ministarstava Kraljevine SHS i njihovih ispostava.

16. VELJAČE
1405. – sucu plemićkog suda Križevačke županije, stanovitom Ivanu iz Ruševa (danas selo u općini Čaglin), izdana potvrda o vjernosti kralju Sigismundu (Žigmundu).


17. VELJAČE
1850. – rođen je franjevac Josip Kovačević koji se bavio kulturno-prosvjetnim i književnim radomU rodnoj Požegi proveo je čitav život, a umro je 1902. godine. Dosta je putovao, pa je napisao i opsežan “Putopis o Jeruzolimu, Rimu i Ateni”. Pisao je u mnogim stručnim časopisima napise različitog sadržaja, sudjelovao u radu pjevačkog društva “Vijenac”, te drugih udruga u gradu. Dok je obavljao dužnost gvardijana u samostanu, obnovljen je samostan i crkva, te podignut i spomenik Luki Ibrišimoviću. Kada je Josip Kovačević umro, o njemu je u “Katoličkom listu” napisano: “...bio je čovjek koji je znao što treba da ushtije, koji je htio i koji je izveo što je htio”.

18. VELJAČE
1895. - preseljena je požeška Šegrtska škola iz stare gimnazijske zgrade (danas Samostan sestara milosrdnica) u podrum Dječačke pučke škole (danas OŠ Julija Kempfa). Te godine pohađao je ovu školu 101 učenik, a najbrojniji su bili postolari, stolari, krojači i trgovci. Iste godine otvorena je i ženska stručna škola.
1908. – Gradsko poglavarstvo Požege novčano pomoglo krojaču Alojziju Krčeliću za usavršavanje ženskog krojačkog obrta u Beču. Požega je od najstarijih vremena bila obrtnički grad i nerijetko je gradska uprava izlazila u susret obrtnicima, a ovaj slučaj se vjerojatno dogodio pred zahtjevima požeških gospođa da se odijevaju prema bečkoj modi.

19. VELJAČE
1662. – u Velikoj je održana skupština franjevaca franjevačke provincije Bosne Srebrene koja je u to vrijeme obuhvaćala velik dio Slavonije i Bosne. Franjevački samostan u Velikoj počinje djelovati od 1575. g. dvije godine nakon što su Turci porušili franjevački samostan u Požegi. I samostan i crkva bili su dobro utvrđeni, pa su se lako opirali manjim napadima, a 1690/91. i većoj turskoj vojsci, tako da je velički samostan bio duhovni i kulturni centar Hrvata katolika u Slavoniji. Više biskupa koji su upravljali Slavonijom, Bosnom i Srijemom stanovalo je u 17. st. u Velikoj: npr. Antun Matić Požežanin, skradinski biskup (1622 – 1625.), Toma Mrnavić, bosanski biskup (umro 1644.), dva beogradska biskupa: Marin Ibrišimović Požežanin (ujak i mentor čuvenog Luke Ibrišimovića koji je uzeo njegovo tj. majčino prezime) i Matej Benlić Banjalučanin. U samostanu su rezidirali od 1658. od 1698. vikari zagrebačkog biskupa za Slavoniju P. Nikolić i L. Ibrišimović. Velički samostan je potpadao pod provinciju Bosnu Srebrenu, a od 18. st. pod slavonsko – ugarsku. Ukinut je 1797., a porušen 1921. godine.


20. VELJAČE
1889. - rodio se u Požegi sveučilišni profesor i poznati matematičar Željko Marković. Matematiku i astronomiju studirao je u Zagrebu, Gotingenu i Parizu Na Prirodoslovno matematičkom fakultetu postaje šef katedre za primijenjenu matematiku, piše znanstvene radove u području analize i povijesti matematike, te je jedan od organizatora Instituta za povijest matematičkih i tehničkih nauka JAZU. Jedno vrijeme bio je i rektor Zagrebačkog sveučilišta. Osnivač je spomen muzeja Ruđeru Boškoviću na Lokrumu, te sudjeluje na nizu znanstvenih skupova u oblasti matematike i astronomije. Objavio je više desetaka znanstvenih radova na njemačkom, francuskom i engleskom jeziku u nizu revija i enciklopedija. Najznačajnije mu je djelo:“Uvod u višu analizu”. Željko Marković je umro u Opatiji 1974. godine.
1934. – osnovana Narodna čitaonica u selu Ramanovci.


21. VELJAČE
1917. – boravio je Miroslav Krleža u Pleternici. U to vrijeme on je služio vojsku i sa svojih putovanja u pleternički i požeški kraj ostali su zabilježeni zapisi u njegovom dnevniku. Tako je pomenutog datuma zapisao svoje impresije noćnom atmosferom željezničke stanice u Batrini. Krleža je boravio i u Požegi što je također upisao u svoj dnevnik.

22. VELJAČE
1679. – piše fra Luka Ibrišimović žalbu vlastima što beogradski pravoslavni vladika utjeruje porez od franjevačkog samostana u Velikoj. Zabilježeno je mnogo pisama koje je ovaj znameniti franjevac slao na razne adrese crkvenih i svjetovnih vlasti u cilju zaštite katoličkog življa, crkava i samostana na području Požeške kotline i šire.
.


23. VELJAČE
1735. - bio je posljednji dan Poklada, ali ga Požežani nisu upamtili po pokladnom veselju nego po zločinu. Zvonom je oglašena uzbuna, jer su u kući gradskog suca Slavića razbojnici pljačkali i ubili puškom Slavićevu suprugu. Baš u to vrijeme kod požeških isusovaca bio je u gostima srijemski biskup. Zabilježeno je da je sutradan naglo otputovao.
1922. - Odbor za elektrifikaciju u Požegi prihvatio zamolbu da izradi projekt za uvođenje električne struje u naselje Pleternicu. U to vrijeme Pleternica je već imala čitaonicu i uveden telefon (oboje od 1907.)
1973. – osnovan Kino klub «Gimnazija» u požeškoj gimnaziji.
1991. – u Požegi otvoren novoizgrađeni Dom umirovljenika



24. VELJAČE
1932. – upućena je od strane inicijativnog odbora molba nadležnim vlastima od strane nekolicine vinogradara i voćara u Požegi da se osnuje vinogradarsko voćarska zadruga, koja je registrirana 12. ožujka iste godine. Ova zadruga ponovo se registrira 1940., a 1941. otvara sušionicu šljiva. Nakon rata ova zadruga proširuje djelatnost na rasadnik, matičnjak i vinograd, te pomaže članovima u nabavci materijala I prodaji proizvoda. Prestala je raditi 1962. godine. Sjedište Zadruge nalazilo se u zgradi pored Grabrika (danas prostorije „Tiska).

25. VELJAČE
1751.- Hrvatski sabor preporučio kraljici Mariji Tereziji da se Požegi dodijele povlastice Slobodnog kraljevskog grada.
1874. - grupa građana je prihvatila pravila za rad vatrogasnog društva koje je kasnije osnovano u svibnju iste godine. Na poticaj tadašnjeg gradonačelnika Stjepana Pavišića, ugledniji građani počeli su se dogovarati oko osnivanja dobrovoljnog vatrogasnog društva već 1873. Prema pomenutim pravilima vatrogasci su radili u tri odjela - penjačkom, štrcarskom i čuvarskom. Marljivo su vježbali pod rukovođenjem stručnog učitelja.

26. VELJAČE
1633.- skradinski biskup fra Toma Ivković izvještava Svetu Stolicu da je Požegu izabrao za svoju rezidenciju.
1748. – kraljica Marija Terezija potpisala povelju kojom se određuje pečat i grb Požeške županije.
1895. - rođen je književnik Josip Pavičić. U rodnoj Požegi završava gimnaziju, a kasnije odlazi na ruski front odakle se vraća kao teško ranjeni invalid o čemu piše novele. Romanom “Knjiga o davnini” iz 1953. otvara Pavičić svoju plodnu književnu djelatnost nakon rata kao autobiografsko kazivanje o vremenu i ljudima iz njegova djetinjstva i mladosti u Požegi. Ljubav prema prirodi i mladima iznio je u djelima “Priče s mora i kopna”, “Djeca majke Zemlje”, “Što pričaju dan i noć” “Kamena kolijevka” i drugima. Umro je u Opatiji 1963. godine, a njegovo ime nosi jedna gradska ulica, dok na rodnoj kući postoji spomen ploča.

27. VELJAČE
1750.- potpisan je kupoprodajni ugovor između Županije i Komorske uprave kojim je za tri tisuće forinti preuzeta zgrada od komorskog ravnatelja Ivana Pavla Pasardija. Do tog vremena Požeška županija nije imala svojih prostorija gdje bi članovi županije mogli održavati sastanke, pa su se neke održavale u podžupanovom stanu, u zgradi Kolegije, ili Gradskoj kući.
1905. – otvoreno parno i kačno (od riječi «kaca») kupalište «Kapavac» kraj istoimenog potoka (dakle, nije riječ o spolnoj bolesti) na sjevernom dijelu grada u kome je prvi puta korištena električna rasvjeta. Struja se dobivala parnim lokomobilom, jer u Požegu je električna struja uvedena tek 7 godina kasnije.

28.VELJAČE
1778. - blagoslovljena je kapela Sv. Filipa i Jakoba u Vučjaku. Na tome mjestu su franjevci sagradili kapelu od pletera još za turske vladavine.Već od 1730. kapela je imala zvonik i zvono, te jedan oltar, a kasnije tri oltara i još dva zvona.Stradala je za velikog požara 1842. dok nije u potpunosti obnovljena tek 1863. Tada je po drugi put blagoslovljena.
1877. – u Čurugu kraj Novog Sada rođen Aleksandar Tajkov, tipograf po struci i vođa radničkog pokreta. U Grazu se uključuje u Socijaldemokratsku stranku, a pred 1. svj. rat doseljava se s obitelji u Požegu gdje je otvorio štampariju i uključio se u radnički pokret. Nakon sloma Austro-Ugarske obnavlja u Požegi radnički i sindikalni pokret. Početkom 1919. pokreće novine «Narodna volja». Na kongresu Socijalističke radničke partije Jugoslavine (komunista) biran je u Centralno vijeće. Iste godine je zatvoren, a nakon puštanja iz zatvora s liste komunista biran je za požeškog gradskog zastupnika. Održava narodne zborove, piše članke i organizira politički rad. Ostaje aktivan i nakon Obznane 1924. te ponovo pokušava pokrenuti zabranjenu «Narodnu volju» i list «Novo doba», ali zbor pritiska mora napustiti Požegu. Seli se u Srbiju gdje su ga 1941. uhvatili Nijemci i strijeljali s grupom seljaka.

29. VELJAČE
1688. – franjevac Luka Ibrišimović izvještava ove prijestupne godine zagrebačkog nadbiskupa Aleksandra Mikulića o trajnoj opasnosti od upada Turaka u Požegu. Također u dopisu napominje da se u turskom zarobljeništvu nalazi oko 2 tisuće katolika. Nadležne vlasti najčešće nisu marile za Ibrišimovićeva upozorenja.

.