|
Požega u prošlosti
 DOGODILO SE U LISTOPADU...
1. LISTOPADA
1450. – Turci opustošili i zapalili Benediktinski samostan Sv. Mihajla u Rudinama kod sela Čečavca u zapadnom dijelu požeške kotline podno Psunja. Selo je postojalo u srednjem vijeku i pripadalo gospoštiji benediktinske opatije Rudine, koja je tu bila od 1279. do 1534. Za turskoga vladanja tamošnji Hrvati prešli su na islam i 1687. preselili u Bosnu. U selo su kasnije doselili Srbi. Ostaci samostana još uvijek istražuju arheolozi.
1741. - rođen je u Požegi Franjo Aleksije Sebastjanović, posljednji latinski pjesnik iz sjeverne Hrvatske čije ime pročulo izvan granica njegove domovine. U rodnom gradu završio je gimnaziju, filozofiju u Zagrebu, a bogosloviju u Bologni. Bio je profesor na zagrebačkoj Akademiji. Pjesnički rad Franje Aleksija Sebastjanovića obuhvaća 20-tak duljih pjesama, a pjesma “Epicedion Augustae Mariae Theresiae memoriae” (Tužaljka nad Marijom Terezijom) omogućila mu je članstvo u uglednoj talijanskoj ustanovi Accademia dell’ Arcadia. Umro je 1799. a pjesme su 1805. objavljene u jednoj knjizi pod naslovom “Poemata” zahvaljujući đakovačkom biskupu Antunu Mandiću, također Požežaninu.
2. LISTOPADA
1763. - rođen je u Požegi pravnik Ivan Matković. Kao doktor prava i odvjetnik bio je zaposlen u vlastelinskom dvorcu u Trenkovu. Na poziv Kraljevskog ugarskog namjesništva preveo je s latinskog na hrvatski krivični zakonik kralja Josipa II. Tako je 1788. u Budimu izdan Matkovićev “iliričko - slavinski” prijevod pod nazivom “Obćinska naredba od zločinstva i njihovih pedepsa”. Godine 1790. Matković u Budimu izdaje djelo “O rimskom građanskom pravu napram ugarskog”. Također izdaje “Kalendar ilirski za 1792.” Jedno vrijeme živi u Đakovu gdje je njegov prijatelj Antun Mandić bio biskup, a nakon Mandićeve smrti vraća se u Požegu gdje je umro u 57. godini života.
1926. – Franjevci u Požegi proslavili 700. obljetnicu svog reda.
1950. – Lokalne vlasti u Požegi donijele uredbu kojom je katoličkim svećenicima zabranjeno održavanje vjeronauka u školama.
3. LISTOPADA
1904. – za gradonačelnika Požege izabran je dr. Eduard Kürschner kao nasljednik Franje Cirakija na toj dužnosti. Rođen u Požegi 1884. g. gimnaziju je završio u rodnom gradu, a tehničku visoku školu – strojarski odjel i elektrotehniku jake struje – u Pragu i Berlinu. Od 1925. do 1929. bio je docent Visoke tehničke škole (fakulteta) u Zagrebu. Kao projektant sudjelovao u mnogim ekspertizama na području elektrotehnike i gradnje električnih centrala, a na njegovu inicijativu sagrađena je centrala u Kuzmici na Orljavi. Od 1947. do 1952. radio u Ministarstvu rudarstva, a zatim kao nastavnik u Tehničkoj školi u Zagrebu. Objavio je niz stručnih studija, a bavio se i beletristikom.
4. LISTOPADA
1749. - umro je u zatvoru u Moravskoj barun Franjo Trenk, rođen 1. siječnja 1711.,poznati vojskovođa pandura. Tada je imao nešto više od 38 godina.
.
1870. - održana je svečanost u povodu proglašenja požeške gimnazije s niže u višu. Od školske godine 1870/1871. svake godine se uvodio po jedan razred više, tako da je za nekoliko godina ova ustanova imala osam umjesto četiri razreda.
5. LISTOPADA
1847. – Vjekoslav Babukić održao prvo predavanje na hrvatskom jeziku na Pravoslovnoj akademiji u Zagrebu gdje je od 1846. prvi profesor hrvatskog jezika.
1891.- Požegu je posjetio hrvatski ban, grof Khuen Hedervary. Priređen mu je svečani doček kod mosta na Orljavi. Uvečer su vatrogasci organizirali bakljadu, a pjevačko društvo “Vijenac” pjevalo je serenade, što je okončano banketom u dvorani svratišta “K zlatnom janjetu” (danas Kazališna kavana) na Trgu Franje Josipa. Sutradan je ban Hedervary obišao crkve, škole, urede i druge ustanove, prenoćio je još jednom, a onda otputovao 7. listopada.
6. LISTOPADA
1799. - rođen Josip Bunjik, zastupnik Hrvatskog sabora u zajedničkom hrvatsko-ugarskom saboru, te sudac i banski povjerenik u burnoj 1848. godini. Josipa Bunjika, podžupana, povjerenikom je imenovao ban Josip Jelačić. Bunjik je nešto kasnije imenovan i povjerenikom za Virovitičku županiju koja je imala sjedište u Osijeku. Uz Metela Ožegović i Hermana Bužana Josip Bunjik je bio hrvatski zastupnik na poznatom Saboru u Požunu (Bratislavi). Oni su bili prepoznali da je glavni cilj mađarskih ustavnih zakona bilo uništenje ionako ograničene hrvatske samouprave.
1912. - počinje elektrifikacija Požege i Požeške kotline puštanjem u rad električne centrale (“munjare”) u Kuzmici koja je koristila vodu rijeke Orljave. Centrala je osim vodene turbine imala i dizel agregat nešto manje snage. U gradskoj mreži tada je bilo instalirano šest transformatorskih stanica. Za otvaranje centrale zaslužan je tadašnji gradonačelnik i ujedno tehnički stručnjak dr. Eduard Kürschner.
7. LISTOPADA
1850. – Biskup Juraj Haulik odredio da se pitomice požeške kolegije premjeste kod sestara milosrdnica u Zagreb.
1877. - rođen je u Zemunu pedagog Franjo Bauer. U Požegu je došao 1903. te jedno vrijeme bio profesor i direktor požeške gimnazije. Uključio se odmah u kulturno prosvjetni život grada - bio je predsjednik i tajnik Hrvatske čitaonice od 1918. pa sve do 1935. godine kada je i umro. Kao stručnjak za slavistiku i germanistiku napisao je više stručnih radova iz te oblasti, te nekoliko pedagoških djela.
1977. – počeo dvodnevni znanstveni skup u Požegi pod nazivom «Prirodoslovna baština Požege».
8. LISTOPADA
1753. - kraljica Marija Terezija izdala je dekret kojim je predala požešku tvrđavu biskupu Thauszyju Franji i njegovim “nasljednicima u biskupskoj časti”. U dopisu stoji da će biskup, u slučaju ratne potrebe ustupiti tvrđavu u vojničke svrhe. Ovaj ukaz Marije Terezije potvrđen je mjesec dana kasnije na sjednici županijske skupštine. Tvrđavu je u vlasništvo grada vratio Leopod II dekretom iz 1791. godine.
1993. – održan znanstveni skup posvećen fra Kaji Agjiću, svećeniku, književniku, prevoditelju i ravnatelju požeške gimnazije od 1848. 1852. godine.
1994. – Arheolozi Gradskog muzeja Požega pronašli u središtu grada tragove stare tzv. stračevačke kulture iz mlađeg kamenog doba stare oko 6000 godina p.n.e.
9. LISTOPADA
1687. počela je bitka za oslobođenje Požege i požeškog kraja od Turaka. Nakon oslobođenja Turci grad ugrožavaju sve do 1688. kada ga oslobađa vojska predvođena Lukom Ibrišimovićem. Međutim, Požegu Turci ponovo osvajaju listopada 1690. da bi tek 1691. dva mjeseca nakon Slankamenske bitke (opet u listopadu) grad konačno bio
oslobođen od 150 - godišnje turske vladavine.
1932. – odigrana u Požegi na današnjem stadionu «Slavonije» nogometna utakmica u kojoj je klub HAŠK iz Zagreba pobijedio domaći «Radnički» rezultatom 8:1.
10. LISTOPADA
1893. – započela gradnja zgrade današnje Osnovne škole Julija Kempfa u Požegi, koja je završena 29. rujna 1894. godine.
1899. - održana je sjednica Gradskog zastupstva Požege na kojoj je odlučeno da se sisačkom trgovcu Juliju Liebermanu prodaju hrastova stabla u vrijednosti 12.800 forinti. U to vrijeme grad je imao u vlasništvu velike šumske površine koje su korištene za popunjavanje proračuna. Osim za građevno i ogrjevno drvo, šume su iznajmljivane za pašarinu, ubiranje žira i kestena, te kao lovni zakup.
11. LISTOPADA
1725. - uzbuđenje u Požegi izazvalo je dovoženje leša poznatog razbojničkog harambaše, stanovitog Ječmenice, koji je terorizirao grad i okolicu. On je 1724. zapalio pet kuća u gradu, te opljačkao više ljudi. Bio je teško ranjen i umro je, a njegova družina ga je pokopala na brdu iznad Kaptola. Netko od njegovih hajduka je otkrio to mjesto, pa je truplo dovezeno u grad i razapeto na kotač kao upozorenje ostalim razbojnicima koji su harali u požeškom kraju do sredine 18. st.
1728.- Kralj Karlo VI darovao plemićko imanje Pleternicu plemiću Ivanu Teodoru Imbsenu. Nakon njega Pleternica je došla u vlasništvo Franje baruna Trenka.
12. LISTOPADA
1876. - rođen je u Križevcima Makso Kuntarić, profesor i ravnatelj požeške gimnazije od 1890. do 1925. g. Bio je gradski zastupnik i član mnogih društava u gradu djelujući na kulturnom prosvjetom uzdizanju Požege. Poznat je kao prevodilac s češkog jezika, za što ga je odlikovao predsjednik Čehoslovačke Tomaš Masaryk. Bavio se i publicistikom, pa je od 1891. do 1919. bio urednik “Glasnika Županije požeške”. Pisao je i za druge novine, te je, npr. u “Narodnim novinama” pisao u potrebi očuvanja freski u crkvi sv. Lovre u Požegi. Umro je u Požegi 22. srpnja 1932. godine.
13. LISTOPADA
1908. - prvi put se na sjednici Gradskog zastupstva pojavio novi veliki župan požeške županije Julije Junković. Pri tome je obećao da će se založiti za dobrobit i napredak grada Požege. Pod njegovim predsjedanjem zastupstvo je odlučilo da se proda gradska kuća za 60 tisuća kruna, te da se od Kraljevske zemaljske vlade zatraži zajam od 50 tisuća kruna. ovaj novac bio je namijenjen za troškove izgradnje tvornice žeste koja je iste godine puštena u pogon.
14. LISTOPADA
1874. – prvi hrvatski školski zakon dobio je sankciju od kralja, nakon što je u Hrvatskom saboru prošao kroz burnu raspravu. Službeni mu je bio naziv: «ZAKON OD 14. LISTOPADA 1874. OB USTROJU PUČKIH ŠKOLA I PREPARANDIJA ZA PUČKO UČITELJSTVO U KRALJEVINAH HRVATSKOJ I SLAVONIJi». Osnovu ovoga Zakona izradila su dva Požežanina: Pavao Muhić i Janko Jurković. Prvi hrvatski školski zakon, poznat i kao Mažuranićev zakon, vrijedio je do 1888. godine, kada je donesen novi školski zakon, tzv. Khuenov zakon.
1977. – počeo u Požegi trodnevni znanstveni skup (simpozij) JAZU posvećen 750. obljetnici grada Požege. U povodu ove obljetnice i zahvaljujući znanstvenom skupu tiskane su iste godine dvije značajne edicije: Monografija «Požega 1227 – 1977» i «Požeški leksikon».
15. LISTOPADA
1863.- uručene su nagrade seljacima koji su izložili rukotvorine na velikoj Izložbi zemaljskih plodina u rujnu iste godine u Požegi. Ukupno je razdijeljeno “16 dukata u zlatu, 4 škude i 2 forinte”, prikupljenih dobrovoljnim prilozima vlastele i druge gospode.
1974. – Donesena odluka da poduzeće «Elektroslavonija» bude nositelj plinofikacije u Slavoniji i Baranji.
1994. – prvi put je dan sv. Terezije Avilske obilježen je i kao Dan grada Požege. U sklopu obilježavanja održan je koncert orguljaša Anđelka Klobučara u katedrali. Već sljedeće godine Dan grada postalo je Grgurevo, a koncert je preteča Požeških orguljaških večeri.
16. LISTOPADA
1910. - rođen je u Požegi Alfred Štajner, zaslužni specijalist maksiofacijalne kirurgije. Gimnaziju je završio u Požegi, a medicinu u Zagrebu. U 2. svj. ratu rukovodio je sanitetom divizije i armije NOP-a. Osnovao je poslije rata Odjel za maksiofacijalnu kirurgiju VMA u Beogradu, a jedan je i od osnivača Udruženja za maksiofacijalnu i plastičnu kirurgiju u Jugoslaviji i Europi. Nakon umirovljenja osniva odjel takve kirurgije i u Osijeku. Objavio je 30-tak znanstvenih i stručnih radova, te veći broj priloga za inozemne stručne publikacije na njemačkom i engleskom jeziku.
17. LISTOPADA
1897.- umro je u Zagrebu sveučilišni profesor Pavao Muhić, pravnik po struci i prvi požeški akademik. Rođen je u Požegi 1811. godine. Istakao se znanstvenim radom, a jedno vrijeme bio je predstojnik Odjela za bogoštovlje i nastavu Kraljevske zemaljske vlade, što je u rangu ministra prosvjete. Dolaskom na vlast bana Ivana Mažuranića (1873.) rješava se pitanje prvog hrvatskog školskog zakona. Zakonsku su osnovu izradili Pavao Muhić (1811.-1897.), predstojnik Odjela za bogoštovlje i nastavu i Janko Jurković (1827.-1889.), dakle, obojica Požežani.
1932. - zabilježen je i jedan zanimljiv sportski rezultat - nogometaši požeškog kluba “Građanski” pobijedili su na domaćem terenu zagrebački klub HAŠK rezultatom 7: 4.
1967. – u Zagrebu je umro Eduard Kürschner, inženjer elektrotehnike i jedno vrijeme gradonačelnik Požege. Rođen u Požegi 1844. g. gimnaziju je završio u rodnom gradu, a tehničku visoku školu – strojarski odjel i elektrotehniku jake struje – u Pragu i Berlinu. Od 1925. do 1929. bio je docent Visoke tehničke škole (fakulteta) u Zagrebu. Kao projektant sudjelovao u mnogim ekspertizama na području elektrotehnike i gradnje električnih centrala, a na njegovu inicijativu sagrađena je centrala u Kuzmici na Orljavi. Od 1947. do 1952. radio u Ministarstvu rudarstva, a zatim kao nastavnik u Tehničkoj školi u Zagrebu. Objavio je niz stručnih studija, a bavio se i beletristikom.
18. LISTOPADA
1843. - rođen je u Požegi književnik Josip Eugen Tomić, autor niza romana, drama, komedija, te drugih proznih i lirskih radova. Tomić je manje poznat široj javnosti kao zaslužan za razvoj Hrvtskog narodnog kazališta u Zagebu, gdje je jedno vrijeme bio dramatur i upravitelj, a značajan je i kao prevoditelj s talijanskog, francuskog, njemačkog i poljskog jezika. O rodnome gradu Tomić je pisao u pripovijetkama i humorskama, a u Požegi se događa i radnja njegova popularnog romana “Kapetanova kći”. Umro je u Zagrebu 1906. godine.
1936. – otkrivena spomen ploča Juliju Kempfu na njegovoj rodnoj kući u ulici koja nosi njegovo ime.
19. LISTOPADA
1930. - svečano je otvoren požeški “Gradski kulturno historijski muzej” u prostorijama današnje županijske vijećnice. Muzej je osnovan 1924. godine zaslugom Julija Kempfa, a sakupljeni eksponati privremeno su bili smješteni u Franjevački samostan. Obljetnica preseljenja bila je povod da se 18. listopada 1936. otkrije spomen ploča Juliju Kempfu na rodnoj kući, dvije godine nakon njegove smrti. U županijskoj vijećnici Muzej se nalazio sve do 1953. godine kada je preseljen u kupljenu zgradu na Trgu sv. Trojstva gdje se i sada nalazi.
20. LISTOPADA
1847. – obavljen popis svih napuštenih zemljišta u gospoštijama Požega i Pleternica.
1921. - osnovana je tvornica tršćanske firme “Stock” u Požegi. Ova tvrtka je otkupila već započete radove na izgradnji pecare (destilerije) za preradu šljive koji su prekinuti zbog nedostatka novca. Tim povodom novine su zabilježile: “U Požegu su stigla 3 ili 4 čovjeka i javila se Gradskoj općini da žele osnovati jednu pecaru konjaka. Gradska općina je tim ljudima izašla u susret i tako je postala tvornica “Stock cognac Medicinal”. Danas je to tvornica “Zvečevo”.
21. LISTOPADA
1746. - zabilježeno je kraljevsko pomilovanje jednog od Trenkovih pandura, stanovitog Stjepana Ljubetića, koji je, po Trenkovom nalogu ubio drugog pandura, kradljica novca. Marija Terezija je Ljubetiću oprostila smrtnu kaznu pod uvjetom da stupi u redovnu vojničku službu.
1748. - sastala se skupština Požeške županije inicirajući preporuku kraljici Mariji Tereziji da Požegu proglasi slobodnim kraljevskim gradom. Od ove prve inicijative, do proglašenja 1765. godine, proteklo je punih 17 godina.
1748. – županijska arhivska građa premještena iz privatne kuće u zgradu Požeške županije.
22. LISTOPADA
1863. - poslao je iz Praga književnik August Šenoa pismo požeškom književniku i nakladniku Miroslavu Kraljeviću u kome mu zahvaljuje na pošiljci Kraljevićeva romana “Požeški đak”. Ujedno ga obavještava da je preveo nekoliko djela s češkog i poljskog jezika, te pismo završava riječima: “Vi imate tiskarnu - biste li štogod od tog od mene kupiti htjeli za izdavanje? Za brzi odgovor na ovo pitanje moli Vas iskreni vaš štovatelj August Šenoa”.
23. LISTOPADA
1820. - umro je u rodnoj Požegi pravnik Ivan Matković, rođen 1763. godine. Osnovnu školu i gimnaziju polazi u Požegi, a studij prava završio je u Budimpešti. Kao doktor prava bio je zaposlen u vlastelinskom dvoru u Mitrovici (današnjem Trenkovu). Kraljevsko ugarsko namjesništvo u Budimu pozvalo da je da prevede s latinskog na hrvatski jezit «karni» (krivični) zakonik kralja Josipa II. Tako je 1788. u Budimu izdan Matkovićev «iliričko - slavinski» prijevod pod naslovom «Obćinska naredba od zločinstva i njihovih pedepsa» (Jus criminale Jozephi II d.d. 2. aprilis 1782.) Godine 1790. Matković u Budimu izdaje djelo «O rimskom građanskom pravu napram ugarskom». Također je izdao «Kalendar ilirski za 1792.» Od godine 1793. bio je kraljevski kameralni odvjetnik u Osijeku i mjesni ravnatelj glavne i dviju seoskih škola. Kada je njegov prijatelj Požežanin Antun Mandić postao đakovački biskup (1806.- 1815.) preselio se Matković u Đakovo gdje je postao nadzornik biskupskih dobara. Nakon Mandićeve smrti Matković se vraća u rodnu Požegu gdje je umro u 57. godini.
1841. - u Požegi je rođen književnik, prevoditelj i teolog Aleksandar Tomić. Osnovnu školu i nižu gimnaziju završava u Požegi, 5. i 6. razred u Zagrebu, a teologiju u Đakovu. Godinu dana bio je u službi biskupske kancelarije J.J. Strossmayera, zatim 15 godina profesor opće povijesti u sjemeništu u Đakovu, a od 1879. u Velikoj Kopanici gdje je i umro 12. studenog 1892. g. Bavio se proučavanjem domaće i strane književnosti i bio jedan od najplodnijih prevodilaca svoga vremena u hrvatskoj književnosti. Prevodio je pjesme i pripovijesti s poljskog, češkog i ruskog jezika i štampao ih u raznim listovima. Njegov prijevod romana «Kalibar» poljskog pisca J. Kraszewskog štampala je Matica hrvatska 1882. Pisao je i vlastite pripovijesti i pjesme.
1897. – u Požegi je osnovano Društvo biciklista koje organizira izlete u bližu i dalju okolicu, te surađuje s «koturaškim» društvima drugih gradova. Iz njega je 1912. proistekao prvi požeški biciklistički klub pod imenom Koturaški klub «Lastavica». Danas u Požegi djeluje Brdsko biciklistički klub Požega.
24. LISTOPADA
1933. - rođen je u Požegi književnik i prevoditelj Božidar Škritek. Gimnaziju je završio u Požegi.. Godine 1957. završio je na Filozofskome fakultetu u Zagrebu studij tadašnje jugoslavistike, a fakultativno je studirao bohemistiku i polonistiku. Nakon studija je od 1957. do 1959. godine bio na specijalizaciji na Karlovu sveučilištu u Pragu, gdje je tada, kao i 1964.-1966., bio i lektor za hrvatski jezik. U Pragu je upisao poslijediplomski studij i spremao disertaciju. Bavio se književnim stvaranjem, pisao pjesme, eseje i kritike te prevodio. Uredio je i dijelom preveo Sabrana djela A. P. Čehova (1958.-1961.), preveo je češke i slovačke pjesnike (Sládeka, Vrchlickoga, Tomana, Wolkera, Nezvala, Šotolu, Žáryja, Krausa, Váleka, Jesenskoga, Kral'a) za Antologiju svjetske ljubavne poezije (N. Miličević, 1968.) te obradio češke i slovačke autore za leksikon Strani pisci (1961.). Njegov je rad na Fakultetu prekinut 1969. godine, a umro je 1984. godine.
1953. - izašao je prvi broj “Požeškog lista”, tjednika koji je tiskan bez prekida sve do 1995. godine kada je ugasnuo voljom lokalnih požeških moćnika, tako da je grad Požega nekoliko godina bio bez svojega glasila. Prvi urednik “Požeškog lista” bio je Josip Šmit. Posljednji urednik «Požeškog lista» bio je Slavko Didović. Kasniji pokušaji obnove glasila (tzv. «Novi požeški list») propali su nakon nekoliko mjeseci.
25. LISTOPADA
1765. - kraljica Marija Terezija izdaje povelju kojom se gradu Požegi dodjeljuje pravo ubiranja maltarine u svrhu popravka cesta, mostova i nasipa na gradskom području.
1875. - umro je na putu iz Požege u Zagreb na sjednicu Hrvatskog sabora Stjepan Pavišić, pravnik i publicista. Sahranjen je u rodnoj Požegi. Pavišić je bio član gradskog zastupstva, zastupnik u Saboru, te kraće vrijeme i gradonačelnik.
1885.- Narodno dobrovoljno kazalište u Požegi održalo dvije predstave: «Don Juan u Wiesbadenu» i «Krivi zaručnik». Ovo kazalište osnovano je u Požegi 1877. i djeluje do 1890. godine.
1995. – u Požegi započeo znanstveni skup HAZU «Život i djela Miroslava Kraljevića i Josipa Račića». Kraljević, Račić i V. Becić u Münchenu činili su od 1906. slikarsku grupu zvanu Kroatische Schule, odnosno poznati «Minhenski krug».
26. LISTOPADA
1750. – odredbom dvorske kancelarije u Beču požešku tvrđu s inventarom predaje se pod upravu Požeške županije. Obnavljanjem Požeške županije 1745. Požega je opet postala centar širega područja srednje i zapadne Slavonije
1847. - zahvatila je Požegu katastrofalna poplava. Zabilježeno je da je kiša lila neprestano 40 sati, te da je smrtno stradalo 18 pastira koji su čuvali svinje u šumi. Vodena stihija porušila je 22 zgrade, 19 mostova. “Novine dalmatinsko-horvatsko-slavonske” zapisale su: “Sva ravnica počimajući uzduž do Pleternice, u širinu od sv. Ilije u Požegi do Mihaljevaca bila je vodom kao morem prekrivena”.
27. LISTOPADA
1868. - Gradsko zastupstvo Požege odlučilo je zamoliti kralja Franju Josipa I za oprost dugova. Teško financijsko stanje nastalo je najvećim dijelom zbog obaveze plaćanja u kraljevsku blagajnu 800 forinti godišnje kao slobodni kraljevski grad.
1887. - odobrila je Kraljevska zemaljska vlada otvaranje privatnog dječjeg vrtića u Požegi vlasnici Vjekoslavi Špandović. To je bio drugi privatni vrtić u gradu, a prvi je osnovan 1885. godine.
28. LISTOPADA
1860 – u selu Bektež (danas općina Kutjevo) rođen akademski slikar i pedagog Dragan Melkus, umro 1917.
1934. – u Požegi održano lakoatletsko natjecanje u 10 disciplina. Te godine došao je u požešku gimnaziju prof. Jaša Bakov koji je značajno unaprijedio «kraljicu sportova» u ovome gradu.
1946. – osnovano u Požegi Automobilističko – motociklističko društvo «Slavko Rončević» nastojanjem Narodne tehnike, Zemaljskog odbora Automobilističko – motorističkog saveza Hrvatske i ljubitelja ovog sporta u gradu. Prva radionica AMD-a bila je u dvorištu prodavaonice «Sloge» u današnjoj Cehovskoj ulici, a zatim u današnjoj zgradi Gimnastičkog društva «Sokol» i Vatrogasnog doma. Godine 1962. seli se u prostorije u Zagrebačkoj ulici gdje sada posluje Auto škola «Herz».
29. LISTOPADA
1894. - rođena je u Slavonskom Brodu književnica Zlata Kolarić - Kišur. Djetinjstvo i mladost provela je u Požegi, koju je zavoljela kao rodni grad i kojoj je posvetila nekoliko pjesama i priča. Pisala je pjesme, drame, pripovijetke i komedije. U zbirkama pjesama za djecu “Naš veseli svijet”, “Po sunčanim stazama”, “Ptičji festival” i dr. laganim stihovima i jednostavnim rimama opjevala je vesele događaje iz dječjeg života. Autorica je većeg broja knjiga za djecu, slikovnica i igrokaza, a surađivala je s mnogim časopisima i novinama za najmlađe. Napisala je 20 scenskih prikaza, radio drama i igrokaza, mnoge s glazbenom pratnjom.
30. LISTOPADA
1823. - rođen je u Požegi Vatroslav pl. Bunjik kao sin požeškog podžupana i banskog povjerenika Josipa Bunjika. Vatroslav je 1870. izabran za podžupana, a nakon odlaska u mirovinu postao je gradonačelnik Požege od 1876. do 1881. Za njegova mandata dovršena je gradnja nove gimnazijske zgrade, a osnovana je i Viša djevojačka škola. V. Bunjik je umro 1898. godine.
1971. – Institut za etnologiju i folklor ČSAV iz Praga i Povijesni arhiv iz Požege u Požegi priredili izložbu s temom «Slavonija i Česi».
31. LISTOPADA
1862. - Gradsko zastupstvo usvojilo je prva pravila za gašenje požara u gradu Požegi.  Ova pravila su tiskana u tiskari Miroslava Kraljevića 1863. i razdijeljena građanima.
1876. - odredbom Kraljevske vlade proširila je požeška niža djevojačka škola u višu, te je iste godine u prosincu započela obuka u petom razredu. Škola je radila u gradskoj zgradi na Kamenitim vratima, a dvije godine kasnije preseljena u staru gimnazijsku zgradu - danas Samostan sestara milosrdnica.
.
|
