Žanju srpi, mašu kose, djed se žuri, snoplje broji
Škriplju vozi brašno nose, snaša preduć čedo doji"
Ne zvuče stihovi baš poznato ? Ipak, to je jedna od 14 kitica izvornog napisa Mihanovićeve pjesme „Horvatska domovina“
RAZNI UMJETNI PRODORNI ZVUCI, NEUGODNI ZA SLUŠANJE, ODZVANJALI SU SOKACIMA I PROPLANCIMA, DOK SU NEKI UGODNIJI GLAZBENI BILI PREDMET SPRDNJE ILI ODBOJNOSTI
Jeftina plastična puhaljka tzv. vuvuzela postala je svjetski poznat pojam zahvaljujući nogometnom prvenstvu svijeta na jugu Afrike. (Prema većini komentara ispada da je to na nižoj razini sportske kulture nego trganje stolica na stadionu, izbijanje očiju ili razbijanje tramvaja). U što su puhali tamošnji domoroci prije dolaska plastičnog materijala nije teško pogoditi – goveđi rogovi u mnogim krajevima svijeta davali su prodoran zvuk s različitim namjenama. Ni Slavonija nije izuzetak.
Lome se trenutno koplja oko mogućeg ukidanja željezničkog prometa od čaglinskog kraja do Požege, a pri tome se ističu socijalni i emotivni tonovi kao jedini „argumenti“. Čini se da Požeška kotlina i državna željeznica u povijesti nikako nisu uspijevale naći zajednički jezik, dijelom zbog samog statusa željeznice, a dijelom zbog specifičnosti terena u Požeškoj kotlini.
KOMORNI TEATAR, PROSTOR ZA PREDAVANJA, KUŠAONICA VRHUNSKIH VINA I SMUĆKANIH RAKIJETINA, PRIBJEŽIŠTE VRSNIH GLAZBENIKA I GRADSKIH ODRPANACA…SVE TO I JOŠ MNOGO ŠTOŠTA BIO JE DO NEDAVNO KULTNI PROSTOR - POŽEŠKI GRADSKI PODRUM
Počnimo s jednom anegdotom; Đ. Š. je bio direktor nekadašnjeg požeškog „socijalnog“ - ne baš obrazovan, ali partijski podoban. Potpisivao je račune svoje ustanove koje su mu pripremili kvalificirani činovnici u čiji posao se nije puno petljao. Jednom mu donesoše račun na kome je pisalo „odvoz fekalija“.
DA SE U PROŠLOSTI BIRALO STABLO KOJE OBILJEŽAVA POŽEGU, NAŠI PRECI BI SE MOGLI OPREDIJELITI IZMEĐU GRABA, HRASTA, LIPE, PLATANE, VRBE, KESTENA, DUDA... A SADA…?
Ne zvuči li smiješno kad u policijskom izvještaju slušamo kako su se dvije babe „verbalno sukobile i remetile red i mir“ u nekoj zabačenoj selendri, pa su intervenirali ljudi u uniformi. A ne tako davno živjelo se prema nepisanom pravilu „tko je jači taj kvači“. Uvijek, svugdje i od svakoga - već od rane dobi...
STRAŠNIMA SE ČINE PODACI DA SU U POŽEŠKOME KRAJU BEBE NEKADA USPAVLJIVALI MAKOM I – RAKIJOM !Svaka starija generacija uvijek ističe kako su u djetinjstvu imali stroži režim u kući i van nje, no činjenica je da se u prošlosti djecu daleko manje pazilo i mazilo, a odnos prema njima u daljoj prošlosti s današnjeg gledišta graniči s okrutnošću, posebno na selu.
Požežani se sjećaju sugrađanina, uvaženog obrtnika i nekadašnjeg zastupnika u Županijskom domu Hrvatskog sabora – Milana Markanjevića koji sada živi u Zagrebu kao umirovljenik...
Kupanje u potoku
Ako se nisu kupali u bazenima, Požežani su se ljeti osvježavali u Orljavi ili Veličanki. Na selima su mještani, uglavnom mlađi, koristili potoke....
